Tražite sudskog tumača za hrvatski jezik? Pozovite nas ili nas kontaktirajte putem emaila
Hrvatski jezik je standardni južnoslovenski jezik koji je kroz istoriju obuhvatio nastanak više pisama, u koja spadaju:
- glagoljica (od 10/11. veka – 17. veka)
- bosančica ili zapadna ćirilica i (od 10/11. veka – druge polovine 18. veka)
- latinica (od 14. veka do renesanse).
Prvi pisani spomenici Hrvata na slavenskom jeziku su Bašćanska ploča, delovi Kločevog glagoljaša, i Valunska ploča. To su tekstovi na staroslovenskom jeziku sa elementima narodnog govora, pisani uglavnom glagoljicom. Međutim, pravo doba pismenosti i književnosti na hrvatsko-crkvenoslovenskom jeziku nastaje kasnije, u 14. i 15. veku.
Ta vrsta književnosti uglavnom prestaje sredinom i krajem 15. veka. Sledeća važna pojava je raslojavanje staroslovenskog kao i dijalektička diferencijacija. Od 12. – 15. veka, na području od Sutle do Timoka dolazi do pojave niza dijalekata koji se mogu klasifikovati u tri narečja:
- čakavsko (od 13. – 17. veka),
- štokavsko (od 14. veka – Preporoda) i
- kajkavsko (od 15./ veka – Preporoda).
- Međutim, izuzetno je zanimljiva pojava interdijalekta na kojem se piše još značajnih književnih dela. Taj mešani jezik karakterističan je : čakavsko-štokavsko-kajkavski (uglavnom u 17. veku).
U prvoj polovini 19. veka, Hrvatsku je zahvatio Ilirski pokret, i u Hrvatskoj je počelo nacionalno buđenje među gradskom inteligencijom. Najtrajnija dostignuća pokreta su na polju buđenja nacionalne svesti i samopouzdanja, i na polju jezičke standardizacije. U ovom periodu su bitne Gajeve zasluge na konačnom formiranju latinične grafije i na formalnom hrvatskom jezičnom ujedinjenju. Jedan od značajnijih jezičko-političkih događaja tog doba je i tzv. Bečki sporazum pet hrvatskih pisaca i filologa i dva srpska. Taj sporazum nastao je kao posledica inicijativa Austrijske vlade da se ujednači pravna terminologija. Druga polovina 19. veka je u Hrvatskoj obeležena borbom tzv. filoloških škola. Posledice i trajne zasluge mladogramatičara (ili hrvatski vukovaca) iz ovih škola su stabilizacija hrvatskog pravopisa na glasovnoj osnovi, i utemeljivanje standardnog jezika na novoštokavštini. U drugoj polovini 19. i na prelazu u 20. vek, hrvatski jezik je konačno jezički standardiziran u svim glavnim karakteristikama, tj. ostvario je elastičnu stabilnost. Štokavski ili novoštokavski je postao osnova hrvatskog standardnog jezika. Čitav 20. vek, obeležen je snažnim uplitanjem politike u oblik hrvatskog jezika. Tokom [SFRJ] došlo je do potiskivanja imena hrvatskog jezika i utapanja u dvojni naziv (srpsko-hrvatski, hrvatsko-srpski). Raspadom SFRJ obeleženo je novo doba u kojem se hrvatski reafirmisao u standardni jezik.
Usluge naših sudskih tumača / prevodilaca za hrvatski jezik:
- Prevođenje opštestručne dokumentacije sa srpskog na hrvatski sa overom
- Prevođenje opštestručne dokumentacije sa hrvatskog na srpski sa overom
- Prevođenje opštestručne dokumentacije sa hrvatskog na drugi strani jezik sa overom
- Prevođenje opštestručne dokumentacije sa drugog stranog jezika na hrvatski sa overom
- Prevođenje uskostručnih oblasti sa srpskog na hrvatski sa overom
- Prevođenje uskostručnih oblasti sa hrvatskog na srpski sa overom
- Prevođenje uskostručnih oblasti sa hrvatskog na drugi strani jezik sa overom
- Prevođenje uskostručnih oblasti sa drugog stranog jezika na hrvatski sa overom
- Usmeno tumačenje